JUNGFRAU MARATON.

Nikolina Šustić

Jungfrau maraton: tila bi napisati par riči za tu lipotu… da ne držim sve u sebi. 

Dvi riči: uhh i wow!! 
Prvo, puno sam sretna da sam uopće bila tamo..biće da je prvi puta da sam trčala loše a istovremeno se smijala i radovala do neba.
Cesta je grr...zatupljujuća i monotona. Ovo je drugi svit. Planina raduje, doslovce nosi u oblake.. i kad je teško, i kad nisi spreman za to, i kad semplice ne gre.. takve trke kao Jungfrau (kao i Zermatt lani), jedina moja dva planinska maratona dosad.. ne smiju se ne zavrsiti. 
Jer najveća lipota leži upravo u tom finishu, zapravo u zadnjih najtežih i najčarobnijih uru vrimena.. i nitko ti ne može reći da si gubitnik. Ni u kojem slučaju. samo sve to doživiti, već daje jednu lipu životnu pobjedu, jedno iskustvo koje oduzima dah.. koju atmosferu i energiju nose ti ljudi u planinama, te staze, ti pogledi WOW na sve strane… di god se okreneš… smijala sam se, cilo vrime.
Noge su bile blokirane. Ali srce puno. Ne znam je li zbog visine, zbog tog šta nisam priagodjena na takve uvjete, djevojčica s livela mora.. ili pak zbog tog da otkad sam saznala da imam pozivnicu za elite, nisam uspila natirati se pa eto ni 1x učinit nekakve brdske dionice.. Nema tu skuži. Grintala sam samoj sebi malo, ali se istovremeno i smijala. 
Bilo je tu mnogo samo i samo planinskih judi. Onih koji su vjecno na ovakvim trkama. zavidim im, malkicu. svim tim trkačima koji doslovce žive u planini i žive za ovakve utrke. Iako, ja sam sritna s mojim morem i jugom, ne bi minjala ni za šta..
U elite grupu su primali po 20 muških i 20 žena. Uvjeti su za zene imati maraton ispod 2.50 ili jungfrau ispod 3.55.(šta sam ove godine ostvarila za 4min). (ili još uvjeti s nekih drugih planinskih trka, vertikala i trailova koje ne poznajem). Za uopće dobiti priliku ući u tu grupu. Bilo nas je puno s takvim prijavama. A mislim da se samo od svicarskih trkača/ica može učiniti 3repke odlične u planinskom trčanju. Imala sam sreće pa sam dobila startni broj lipu 10icu, rezultat ni nešto (8.) ali nije ni loše toliko s obzirom da sam mogla proći i gore u odnosu na te zviri:) Direktor utrke mi je rekao da moram više godina dolaziti trčati taj maraton da bih popravila rezultat. Iskustvo znači. Po meni, triba se za učinit nešto dobro i ludo tu, boraviti barem misec dana u visini i trčati, ne samo gustati u granicama udobnosti:) 
Sve skupa, jedna puno lipa esperienza. Za Mont Blanc i slično tomu, ukapirala sam da ne mogu dolaziti kao Marsovka ako želim učiniti nešto veliko, misleći da će mi se potrefit dobar dan, neko ludilo, ili da će to <3moći sve izvući, šta sam puno puti doživila. 
Ne mogu reći da sam dala sve od sebe i ne mora se uvik. Ali sam se naguštala baš baš i napunila srce. Da sam dala sve od sebe u tom trenu, možda bi bilo s ovom formom i ove god max cca 7-8 min dole po mojoj procjeni.. ali nakon tog vjerojatno ne bi mogla ici trčati dil puta nazad (nakon odradjene doping kontrole), navijajući za druge trkače, radujući se s njima.. kao ni sutradan obići okolokole gradić trčeći uz rijeku dok iznad lete paraglideri..
Vratit ću se još puno puta!