TRČANJE MOŽE I DJELUJE JAKO POZITIVNO NA NAŠU PSIHU
Ultramaratonac Elvir Rakipović
Pozitivni učinci trčanja na psihički život izuzetno su važni. Upoznao sam mnogo prijatelja koji ne mogu bez trčanja, a i ja sam takav. Mi ne trčimo zato što to osjećamo kao neku obvezu, već jednostavno zato što nam trčanje donosi zadovoljstvo koje osjećamo u svakodnevnom životu. Često prijateljima znam reći „danas ću se odmoriti sa 2 – 3 sata laganog trčanja“. I doista tako bude, nakon takvog treninga nisam umoran, već odmoran, na taj način napunim svoj „akumulator“.
Poznata je činjenica da je za većinu „bolesti civilizacije“ odgovoran čuveni medicinski trijas simptoma faktora rizika – hipokinezija (nedostatak kretanja), nervna napetost (stres) i prekomjerna tjelesna težina. Ovom trijasu trebamo „zahvaliti“ stalan pad stupnja zdravlja u našem društvu. Rekreativnim trčanjem možemo pozitivno djelovati na ovaj trijas simptoma. Lagano trčanje prihvaćeno je kao sredstvo zdravlja i to ne samo za ljude srednje nego i starije dobi.
Ja se za vrijeme trčanja opustim i nikad mi nije dosadno. Više od 90% svojih ultramaratonskih treninga odrađujem sam, ponekad mi društvo prave divlje životinje koje često sretnem trčeći nasipom iza ZOO, zatim nasipom prema Kopačevu, te raznim drugim šumama i stazama oko Osijeka. Dok tako trčim prirodom i po svim vremenskim uvjetima, postanem svjestan kakve nas ljepote okružuju. Zadovoljan sam što osjećam da sam aktivan i u dobroj kondiciji.
Mentalni učinci trčanja su nepobitni, pogotovo ono lagano, dugotrajno trčanje u ravnomjernom tempu. Takav način trčanja nam donosi sasvim određeno smirenje nakon užurbanog tempa današnjeg života, praćenog obiljem psihičkih stresova. Ovakva aktivnost pomaže čovjeku da postigne opuštanje i da se uspostavi ravnoteža djelovanja žlijezda sa unutrašnjim lučenjem i autonomnog živčanog sustava.
Trčanjem si jačamo volju. Samo se jakom voljom može svladati glavni neprijatelj – vlastita lijenost. U onim dugim, usamljenim satima na cestama, trkač nalazi određen stupanj sreće i svoj identitet. Usudio bi se kazati da je to gotovo neki duhovni, netjelesni doživljaj, iskustvo. Trčanje je radost tijela i duha.
Trčanje ne osigurava samo tjelesnu izdržljivost nego i psihičku smirenost, stabilnost, ali isto tako i elan i radnu energiju. Čovjek koji je fizički spreman, vjerujte mi on je i psihički stabilniji u kriznim situacijama, a to sam osjetio na sebi tijekom Domovinskog rata. Kako raste naš kapacitet za fizički rad tako raste kapacitet i za mentalni rad. Povećava se tolerancija na stresove, a dnevne se brige čine znatno manje i lakše rješive.
Rekreativno trčanje nije „štoperica“ i po svaku cijenu pretrčati unaprijed zadanu dužinu. Rekreativno nas trčanje treba odmoriti i opustiti od dnevnih aktivnosti i stresa koji se nakuplja u nama ovim ubrzanim načinom života. Trebamo si zadati jedan realan cilj i prema njemu lagano kaskati.
Ko postepeno i polako napreduje – duže traje i ostaje na vrhu piramide.
