Marko Vujinović

Marko Vujinović (1949), poznavaocima atletike poznatiji kao jedan od pionira maratonskog trčanja u Somboru i okolini, trčanjem se počeo baviti u Srednjoj tehničkoj školi u Varaždinu, kod prof Zvonka Čerine. Specijalnost su mu bile trke na 3000, 5000 i 10 000 m. Nakon dolaska u Sombor, rekreativno se bavio trčanjem, a redovne treninge imao je na nekadašnjoj trim stazi kod Gradske hale „Mostonga“, koja više ne postoji.

Prekretnica u njegovoj dugogodišnjoj karijeri, u kojoj je istrčao desetine polumaratonskih i maratonskih trka bila je, sada već legendarna, rekreativna trka na relaciji Sombor-Bezdan-Čarda na Dunavu, u dužini od 27 km. Pored njega, tu trku su, sada već daleke 1980. g. istrčali Simo Bogdanović, Gabika Vidaković i Bane Terzić. Nakon toga, ta trka je, na donekle izmenjenoj relaciji (trčalo se preko Bačkog Monoštora) održana još nekoliko puta, a jedan od učesnika bio je i Milenko Popić.
Marko nikada nije vodio evidenciju o broju treninga, kao i istrčanih trka. Ali, zato se vrlo rado seća trka koje je, zajedno sa Vladimirom Špajzerom, trčao u Hrvatskoj, na kojima je po pravilu osvajao medalje. U dugogodišnjoj karijeri trčao je trke od 13,5 km(Horgoš-Kanjža) do 42 km 195 m. Zajedno sa Milenkom Popićem 2002. g. trčao je u Mont Sent Mišelu, u Francuskoj, maratonsku trku, na kojoj je učestvovalo tačno 6013 maratonaca, koja mu je ostala u vrlo lepom sećanju. Sa ponosom ističe da je trčao i prvu NATO trku, na relaciji Horgoš-Segedin, u dužini od 21 km. Zadnji put trčao je prošle godine u Novom Sadu, kada je pratio sina Milana(1986), koji je trčao maraton. Otada, ponajviše zbog zdravstvenih problema, prestao se baviti trčanjem, a da li će se i kada vratiti na maratonske staze, pokazaće vreme koje sledi.
Marko Vujinović je, nakon što je proveo 17 godina u JKP „Vodokanal“, odlučio da se posveti privatnom biznisu. Vlasnik je privatne firme HidroPro. Pored toga, može da se pohvali činjenicom da je njegov sin Milan, inače student treće godine Prirodno-matematičkog fakulteta u Novom Sadu, trenutno na studijama u Državnom institutu Ilinois, u mestu Normal, kod Čikaga, gde je jedan od najboljih studenata. Jednogodišnji studij u Americi omogućila mu je američka agencija ,,World learning“, ali bez obzira na želju i savete profesora, čiji je miljenik, da ostane na fakultetu, ipak se vraća u Novi Sad i rodni Sombor.
Ostaje nam jedino da se nadamo da će nam se, u skoroj budućnosti, kada prebrodi zdravstvene probleme koji su ga trenutno preokupirali, jednoga dana, zajedno sa Simom Bogdanovićem i Milenkom Popićem, pionirima maratonskkog trčanja na ovim prostorima, da se vrati na maratonske staze koje za njega i za njegove sportske prijatelje „život znače“.

mb