Hodaj istrajno i dugo (42.195 km.) i stići ćeš do svog cilja

Bogdan Nikolić

Sa nordijskim hodanjem (nordic walking) sam se susreo i počeo rekreativno baviti 2013 god. živeći u Sloveniji. Dva puta godišnje su organizovane ture u hodanju na obližnju planinu Peca (2077 m), a gotovo svakog vikenda postoje manje zahtevne hodačke ture koje sam povremeno rekreativno upražnjavao. Živeo sam 4 god. u blizini centra slovenskih vrhunskih skijaša, u blizini malog grada Črna na Koroškem koga zovu i “Zlata na Koroškem” zbog velikog broja osovojenih zlatnih medalja u ski sportovima. Nordijski skijaši u nedostatku snega u letnjim mesecima koriste kao zamenske sledeće treninge:

- roller ski što je letnja varijanta nordijskog skijanja na skijama koje imaju manje dimenzije i točkiće na krajevima,

- nordijsko trčanje što je letnja varijanta skijaškog trčanja i

- nordijsko hodanje, odnosno kretanje koje je proizašlo iz skijaškog trčanja. Nordijsko hodanje je vrlo slično običnom hodanju sa naizmeničnom upotrebom štapova za nordijsko hodanje u ritmu i taktu koraka. Štapovi se koriste kako bi se tokom hoda odgurivalo i što efikasnije angažovali mišići celog tela. Pri nordijskom hodanju je jedna noga i jedan štap u stalnom kontaktu sa tlom.

Aktivno odnosno takmičarski počeo sam se baviti nordijski hodanjem 2023 god. posle povrede koju sam zadobio na trčanju. Povredio sam se prilikom dugotrajnih priprema da istrčim svoj prvi maraton. Maraton sam istrčao iste godine u Novom Sadu a par meseci kasnije istrčao sam još jedan u Beogradu te time još više pogoršao povredu koja nije bila sanirana do kraja. Nadajući se da ću brže zalečiti zadobijenu povredu a da ću i dalje biti prisutan na trkama povećao sam broj treninga brzog nordijskog hodanja a smanjio broj treninga trčanja. Vremenom sam povredu uspešno zalečio ali sam zadobio neke druge upale mišića jer se pri nordijskom hodanju aktiviraju mišići čitavog tela odnosno znatno veći broj mišića nego u trčanju zbog aktivne upotrebe štapova i angažovanju mišića celog tela.

Kod takmičarskog dela nordijskog hodanja postoje oficijalne distance: 5 km, 10 km, polumaratonska (21.097 km), maratonska distanca (42.195 km), 10 milja (16.093 km) i 20 milja (32.187 km). Također postoje i ultra distance: 100 km, 50 milja, 100 milja, 12h, 24h i višednevna takmičenja. Kod nas u Srbiji, organizatori trka su uvrštavali u takmičarske distance nordijskog hodanja većinom dužine za takmičenje od 5 ili 10 km. sa zajedničkim startom sa trkačima. Pošto se kod bržih nordijski hodača ostvaruju zavidne brzine po pređenom kilometru kao bolja varijanta se pokazao odgođen start za nekoliko minuta posle starta trkača čime se izbegava mogućnost povrede trkača ili nordijskog hodača te svi takmičari imaju isto vreme starta.

Nakon što sam osvajao prva mesta na trkama od 5 i 10 km, imao sam želju oprobati se i u dužim distancama pa sam u svojoj režiji odradio dužine 21.097 km kao i 32.187 km te mi je predstavljao izazov savladati maratonsku distancu nordijskim hodom. Prilika mi se ukazala na 1. Somborskom Hamburg maratonu koji se održavao u Somboru 03.11.2024 god.

Pre same trke proverio sam sa organizatorima i eminentnim autoritetima maratonskog trčanja u Srbiji da li je dozvoljeno učestvovati na maratonskoj trci nordijskim hodom sa upotrebom štapova za nordijski hod na šta sam dobio odobravajuću potvrdu i saopštenje da će rezultat biti zvaničan.

Na dan same utrke se skupilo 12 ljubitelja dugih distanci iz Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Slovenije. Sa moje strane je bila doza treme ravnopravno stati sa štapovima za nordijsko hodanje na liniju starta pored trkača koji imaju istrčanih +50 pa do +450 maratona i ultra maratona. No svi koji smo tog dana startovali smo i završili maraton. Sama staza je ravna sa dva okreta, dužina jednog kruga iznosi 8.5 km. trči ili hoda se 5 krugova.  Staza za trčanje i hodanje je na najlepšem mestu za trčanje u Somboru pored Velikog Bačkog kanala, podloga staze delom behaton i delom asfalt. Vreme je bilo idealno, prohladno i suvo. Tokom trke sam se dobro osećao te sam postizao vremena po pređenom kilometru sa kojim sam bio zadovoljan odnosno kako sam planirao. Manji problemi su bili na delu staze koji prolazi kroz šumicu te je otpalo lišće na podlozi uzrokovalo proklizavanje štapova što je bilo vidljivo na slabijem prolaznom vremenu u tom delu staze. Stalno bodrenje trkača - maratonaca koji se podržavaju sa lepim rečima i ohrabrivanjem pri svakom susretu, mi je pomoglo da dam više nego sam planirao i završim trku a da ne budem poslednji. Maraton se trči ili u mom slučaju hoda - glavom, moj cilj je bio završiti maratonsku distancu bez povrede. Maratonsku distancu 42.195 km sam ishodao u vremenu 5:39:54h.  

Nakon zvanično savladane maratonske distance proverama utvrđujem da sam prvi sportista – nordijski hodač u Srbiji koji je savladao 42.195 km nordijskim hodom.    

Predstavljanje nordijskog hodanja kao novog sporta je bilo 1997 god. u Finskoj i od tada je broj sportista koji upražnjavaju ovu aktivnost prešao 30 miliona ljudi u Evropi, sa tendencijom najbrže rastućeg sporta u svetu.

Veruj da možeš, nađi izazov i počni hodati - trčati.

20. godina WWW.SOMARATON.ORG.RS

Arpad Šarkezi

U svet trčanja ušao sam 1991. godine kada sam bio jedan od 36 učesnika trke koji je uspeo da savlada 27km od Sombora do Bezdana, odnosno Dunava, i prođe kroz cilj 12. ''Somborskog maratona'' kako se u to vreme zvala trka.

(https://photos.app.goo.gl/5bFQRWB3sez8tQAR8)

Od tada prošlo je 12 godina kada sam ponovo bio učesnik na ''Somborskom polumaratonu'', koji je 2003. godine okupio neznatno više učesnika. Kako je prošlo više od decenije između trka, nije bilo teško uočiti da na ''Somborskom polumaratonu'' nije bilo promena u broju učesnika, a ni po pitanju promocije trka i trkača.

Nakon svoja dva učešća na trci shvatio sam da je trčanje izuzetno zanimljiv sport, koristan za zdravlje za sve uzraste i da zaslužuje daleko više pažnje. Bilo je potrebno da se trčanje na neki način približi i prezentuje što većem broju potencijalnih sportista, trkača, svih drugih zainteresovanih budućih rekreativaca, ali i takmičara.

Zato sam odlučio da osnujem web sajt gde ću svakodnveno beležiti bitne trkačke trenutke bez obzira da li se radi o pobednicima ili poslednjim trkačima koji su ušli u cilj. Jer svi koji su prošli kroz cilj su i pobednici.

Somaraton se na internetu zvanično pojavio 8. novembra 2004. godine, kao prvi i jedini internet sajt za trkače i rekreativce, napisao sam u programu FRONT PAGE (sada u programu Joomla). U to vreme bio je smešten na serveru kod Somborskog internet provajdera Ravangrad (Damir Šuput), besplatno. Kasnije Somaraton je preuzet od strane internet provajdera SOWIRELESS (hvala Velimiru Varičaku) čiji je vlasnik pod istim uslovima omogućio dalje neprekidno funkcionisanje.

U cilju registracije web adrese u vreme pokretanja sajta potrebno je bilo priložiti i dva dokumenta. Registracija je bila besplatna kao web adresa sa .org i .co.

Jednim od ta dva dokumenta trebao sam dokazati da sam član neke sportske organizacije. Iako nisam bio član ni jednog sportskog kluba za pomoć i podršku obratio sam se našem Goranu Čegaru iz AK Apatina koji je odmah razumeo moje namere i potpisao i overio zahtev za registrovanje web adrese  www.somaraton.org.rs.

Drugim dokumentom sam trebao dokazati ko će biti vlasnik. U mnoštvu predloga i ideja, vlasništvo nad sajtom je preuzeo radio klub “Nikola Tesla” iz Sombora (gde sam i ja bio član) zahvaljujući predsedniku Draganu Nenadovu.

Nije bilo lako doći do liste rezultata od malobrojnih trka koji su se organizovali u to vreme, ipak uz pomoć poznanstva i prijatelja 2005. god. krenuo sam sa objavom rang liste maratonaca i polumaratonaca. Te godine na listi našao se svega 117 maratonaca, i samo 13 žena.

Sombor je do tog vremena imao samo 8 maratonaca, i ni jednu ženu maratonku.

Slobodno mogu potvrditi da je Somaraton mnogima promenio način života i bitno je uticao i utiče da se stanje na rang listi maratonaca/polumaratonaca promeni u pozitivnom pravcu.

Sombor trenutno ima 79 maratonaca od tog 21 maratonku!

http://www.somaraton.org.rs/index.php/23-ark-somaraton/662-somborski-maratonci

Trkačima su osim postignutih rezultata, interesante i fotografije - albumi kao i video zapisi.

Somaraton za ovaj protekli period od 20 godina ima bezbroj foto i video objava zahvaljujući kćerki Eriki Blašković i supruzi Mariji Šarkezi, koje u svim vremenskim prilikama, jakom suncu, vetru i kiši, pored staze sa svojim fotoaparatima “love” naše trkače.

Danas se Somaraton prati u okruženju, a popularan je i u svetu što pokazuje i statistički podatak na brojaču na index stranici, gde registruje svaki put prvu posetu. Tačno pre mesec dana 8. oktobra  Somaraton je dobio i 100.. državu posetioca, a ima već i preko 100.000 pregleda, 99.559 iz Srbije.

U tom Somboru - 33. Somborski polumaraton - 20.05.2012.

O nama - od učesnika polumaratona iz Splita

Ove se nedjelje 20.05.2012. u Somboru održao 33. jubilarni Somborski polumaraton. Medu sudionicima sam bija i ja: naturalizirani Splićanin koji govori po splitski ka Bandić po purgerski. No, vako je to bilo. Krenija sam iz Splita u Slavoniju kod rodbine dva dana pri utrke. Razlog: iznimno važna aklimatizacija na prehrambene uvjete ravnice: slanina, šunka, kobasice, kulen, rakija. Plavo more zaminija sam zelenim po(l)jima, a kamenjar krša za beskrajnu ravnicu.

Kad sam podilija ideju o SPM-u u Somboru prika iz street teama mi je reka: “Alo, mislija si Samobor?” Ne, Mate, mislija sam Sombor u Vojvodini. Uz silnu inflaciju utrka po Hrvatskoj kao da mi je još trebalo ići preko BIH u treću zemlju. I to još u tako neko selo, zabit, vukogrebinu od Sombora. Bit ce još jedno selo kao i svako drugo koje se drznulo organizirati neku ozbiljnu utrku. Sombor se smjestio uz lijepi plavi Dunav na nekoliko desetaka kilometara od Novog Sada. Službeno grad, a u hrvatskih okvirima unatoč 50k stanovnika urbanisticki više baca na jedno simpatično veliko selo. Ne posjeduje velike trgovačke centre ni zgrade veće od 5 katova. Po arhitekturi najviše slici na Varaždin, a po mentalitetu na Slavoniju. Sombor je grad desetak različitih crkava, hramova i drugih religijskih objekata podsjećajući na svoju bogatu prošlost kada je bio značajan grad Austro-ugarske monarhije. Na njegovim ulicama se i danas govori uz vojvođanski i mađarski i hrvatski jezik. Centar grada je vrlo lijepo uređen u srednjo-europskom stilu. Ljudi su iznimno ljubazni i susretljivi. Zanimljivost: većina Somboraca sebe doživljava prvo kao građane Vojvodine, a tek onda Srbije. Jedan od ambasadora Sombora je i poznati kantautor Zvonko Bogdan.

Sat vremena prije utrke prilazim centru grada i tražim mjesto održavanja utrke. Radnik na benzinskoj pumpi me šalje u smjeru (Opće) bolnice koji domaći ljudi nazivaju Ludara. Znači, bio sam u pravu: svaki trkač prije ili kasnije završi tamo! No, šalu na stranu. Prošle godine je bio start na tom mjestu, a ove godine je start premješten na glavni gradski trg. Dok se približavam središnjem mjestu na kojem je start animator-spiker proziva moje ime. Hello? Shvatih, prozivaju imena svih trkača koji su došli iz daleka. Jako lijep doček! Idem na prijave. Glavni direktor utrke gosp. Arpad na prvi spomen Splita mijenja ton glasa. Ono što bi kod nas doli rekli: “ajme što sam usra!”. Kažem si: budi cool ili si nagrebo! Samo da ne kaže: “Jel vi u Splitu bušite gume i razbijate srbijanske aute?” A on ce: “Ružo, gospodin je iz Splita! Daj mu ovu (posebnu) kesu!” Mislim da mi je pao kamen sa srca. Iz znaka poštovanja što sam došao iz Splita dobio sam besplatnu startninu, promotivnu kapu, čokoladicu, diplomu, a kasnije i medalju. Svaka čast, domaćini!

Vrlo brzo mi neke stvari postaju jasnije. Sombor je, prema riječima organizatora utrke, organizator najstarijeg atletskog natjecanja na Balkanu, još davne 1872. godine te se nalazi u Guineessovoj knjizi rekorda! Atletski klub im je vrlo dobro organiziran i kvalitetan. Puno se ulaže u rad s mladima i posvećuje im se velika pažnja. Gradonačelnik i gradska uprava su vrlo entuzijastično podržali organizaciju utrke dok se kod nas većina takvih stvari organizira preko one volje, a oni iskreniji bi rekli i preko one stvari! 10-ak minuta prije utrke službeni spiker objavljuje broj sudionika SPM-a: 222! Primjera radi: Split 115 sudionika, Osijek 117. Osim desetak trkača iz Hrvatske tu je bila i skupina maratonaca iz Skopja, jedan natjecatelj iz Francuske, pokoji Rumunj, nešto ljudi iz BIH te veliki broj Madara. Direktor utrke mi prilazi i ispričava se kako ce start kasniti 20-ak minuta jer staza prolazi preko željeznicke pruge i zbog sigurnosti je bolje pričekati prolazak lokalnog vlaka. Što reći na to?

Konačno startamo. Cilj mi je odraditi utrku u ritmu lakšeg treninga s vremenom 1:57h, a ako može bez nekog težeg napora i minutu-dvije bolje. Vrijeme toplo, +24C, uz lagani povjetarac. Stanovnici Sombora u velikom broju su izašli na ulice. Mnogi od njih potiho navijaju za svoje prijatelje i članove obitelji dobacujući zanimljive dosjetke. Neki plješću, neki se osmjehuju, većina bodri. Nitko ne psuje, ne vrijeda, ne trubi jer mu trkači smetaju. Doslovno na svakom raskrižju ili ulici koja sječe stazu postavljeno je dvoje policajaca (a ne volontera). Promet regulira mlada policajka. Prvi put na jednoj utrci nitko ne presjeca put trkačima svojim automobilom, nitko ne trubi. Do ulaska zadnjeg trkača u cilj nitko nije smio svojim vozilom obilaziti niti jednog natjecatelja! Grad je na neki način zbog ove utrke bio prometno zatvoren! Prvih 4km prolazi kroz grad. Atmosfera me nosi. Na 4km prolazno vrijeme mi je 5:17min/km. Nakon 4km izlazimo iz grada i trčimo cestom koja vodi u smjeru nekog sela. Pokušavam usporiti, no tek na 8km padam u prosjeku na 5:30min/km. Na 11km je okret, a moj prolaz i dalje isti. Volonteri na okrijepnim stanicama rade kvalitetan posao. S vjetrom u leđima držim isti pace do 15km, a onda lagano ubrzavam. Počinjem prestizati sve trkače koji trče istim pejsom i one koji su se preforsirali. Osjećam se moćno iako nisam imao kvalitetnu hidratizaciju i carbo loading, a na utrku nisam ponio ni gel, ni isotonic. Postajem sve brži i pace mi pada za sekundu svakih 2km: 5:28; 5:27; 5:26min/km. U zadnjih 2km prestižem 15-ak trkača. Na zadnjem km prije cilja jedna gospođa iz svog dvorišta donosi vodu i zajedno sa svojom kćerkom dijeli vodu svim trkačima. Famozno! U cilj ulazim bez većeg umora i opterećenja. Gledam na sat i ne mogu vjerovati! Vrijeme je 4min bolje nego što sam planirao! Završio sam u gornjem dijelu poretka! Svaki sudionik je dobio i prigodnu medalju! Pobjednik je mađarski predstavnik 01:13:47 Várbiró Attila.

Zaključak: Sombor je jedan od najbolje organiziranih polumaratona na području JIE Europe (tj. exYU). U mnogim kategorijama organizacije je nadmašio daleko veće gradove poput Splita, Osijeka. Ukoliko bude prilike svakako ću se ponovno vratiti. Toplo preporučam svima koji su u mogućnosti spojiti trčanje s turističkim posjetom sudjelovanje na utrci! Do slijedece godine.

Na kraju, pročitajte i ovo - http://www.somaraton.org.rs/files/33spm12.pdf

Autor želi biti anoniman