Sanja Djordjević, Osijek - utisci sa 44.Somborskog polumaratona.

U nedjelju,19.5.2024. istrčala sam još jedan, meni najdraži, Somborski polumaraton! Prepuna sam dojmova koji se još uvijek slažu na svoje mjesto, a trebalo je neko vrijeme da se slože, pa da i ja sjednem i napišem "par riječi" o ovom događaju, danu i doživljaju (kako ja uglavnom pišem poduže statuse, nestrpljivi i nezainteresirani ne moraju ni čitati, a svoje mišljenje o tome neka zadrže za sebe, odmah da se zna!).

Dakle,da počnem: Dan je bio prelijep, ali za trčanje prevruć, no, kako sam "ljetno dijete", vrućina mi ne pada tako teško kao nekim ljudima ! Teže je to što se ima određeni višak težine, zbog kojeg je trčanje, recimo to tako, malo veći izazov nego kada ga nema ... Ako tome dodamo još i nedostatak odmora uvijek pred trku i samo 2,5h noćnog odmora, mogu biti i više nego zadovoljna što sam i ovaj polumaraton istrčala i to za nijansu lakše nego prošli, Osječki, jer se u međuvremenu treniralo koliko-toliko! Bilo je i nepredvidivih i čudnih trenutaka, kao taj da mi se sat nije uključio u gps mod, iako je pokazao kao da je uključen na mjerenje, na samom startu, i onda sam nakon oko dva km pogledala i vidjela da je bio van gps moda,pa sam ga u toku trke opet uključila da bi konačno normalno nastavio sa radom, pa tako imam na satu 19, umjesto 21km ...Vrlo napredna i nadasve inteligentna tehnologija i gadgeti, samo to ću reći! . Kolega koji me je vozio do Sombora se nažalost ozlijedio i morao je kući i zbog toga i zbog gostiju koji su ga nestrpljivo čekali i ja mu ovim putem još jednom želim što brži oporavak i povratak treninzima, a čestitam mu i na istrčanom drugom polumaratonu u životu, on će tu trku pamtiti i po dobrim i po lošim stvarima, ali najviše će biti ponosan što je pobijedio sebe!

Okrepa nakon utrke je malo pričekala, ali bilo je tu mnogo dobrih ljudi koje mi je drago da sam opet srela i vidjela. Nakon ručka organizatora, izvrsnog graha, otišla sam sa ekipom na ručak i pivo u restoran De Sol, gdje smo se opustili uz odličnu klopu, pivo i lounge glazbu, okruženi predivnim zelenilom i u blizini vode... imali smo dojam da nam samo fale ležaljke i da bi lagano mogli odmoriti umorne noge...

Domaćini i organizatori ovog događaja zaslužuju najveće komplimente i pohvale za svoju vrijednu i odličnu organizaciju na svjetskom nivou, pa i više od toga! Dobrodošlica, startni paket, prelijepa atlet majica, svi volonteri na stazi, mnogobrojne okrepe, svaki je kilometar bio vidljivo obilježen zelenom tablom, ponegdje i sa motivacijskom porukom, smjer kretanja označen i na cesti i trakama, tako da nitko ne može zalutati sve i da hoće, muzika mrak-baš onakva koja ti daje energiju da ideš dalje i kada pomisliš da si umoran, puno baš, baš kvalitetnih rock bendova (što je meni,a vjerujem i dobrom dijelu trkača izuzetno važno!), odlični i mnogobrojni fotografi i snimatelji na čitavoj stazi, a u cilju srdačan doček organizatora Arpada Šarkezija, čija cijela obitelj aktivno sudjeluje u organizaciji ovog događaja kao fotografi, snimatelji, iza objektiva . Zahvaljujem se od srca posebno Arpadu, kao i svima koji su organizirali ovu vrhunsku trku na svjetskom nivou, a rekla bih i iznad toga, onako kako to samo Sombor zna, trčala sam je puno puta i vraćam se opet, prvom prilikom. Ovakva srdačnost i gostoljubivost ne doživljava se svaki dan i mogu reći da sam sretna i ponosna što sam bila dio ovog trkačkog spektakla! Vidimo se nagodinu!