Monika Bognar  prva Somborka koja je istrčala polumaraton.

Monika Bognar

Pokušaću u nekoliko rečenica da stavim veliku količinu emocija i isto toliko godina koje su proletele brzinom svetlosti, a sve podstaknuto događajem od subote iliti 15. rođendana ARK SOMARATON, kluba sa najvećim brojem osmeha, podrške i ljubavi!

Početkom februara stigla mi je poruka od našeg dragog Arpada So Maraton sa pitanjem: "Imaš li evidenciju kada si istrčala svoj prvi polumaraton i gde?" Kako ga se ne bih sećala!!! 8.oktobar 1994. godine, Državno u Podgorici. Moja prva trka na toj dužini. Ja dete 17 god, tri meseca do 18. rođendana. Uplašena, jer nikada u životu nisam potrčala van naše prelepe ravnice! A oko mene - atletske veličine!!! Neverovatan osećaj. Bila mi je čast nalaziti se među njima. Vreme - ništa specijalno, ali moje! Bez trenera u to vreme, samo sa srcem i nekoliko somborskih atletskih veličina koji su mi bili u pravom smislu reči idoli i zbog kojih sam ja i ušla u svet atletike.

U to vreme se trčalo isključivo iz ljubavi prema atletici. Patike za trčanje su '90tih bile pojam! Trčao si u onome šta si imao i zato su povrede bile česte i neminovne. A kilometri su se nizali na betonu. Zbogom kolena! A onda me dočekao život i dopustila sam da neke druge stvari postanu prioritet.

Vreme se menjalo, a sa njim i moj grad Sombor sa svojim ljudima. Ljubav prema trčanju se počela širiti kao "strašni" virus i napadala sve veći broj "ludaka koji trče po ulicama". Gledala sam iz prikrajka kako se stvara i širi, sada i moj, klub Ark Somaraton i bila ponosna. I više od toga!!! Sretna zbog svačijeg uspeha, prevazilaženja nemogućeg, sretna zbog svačije sreće.Živela za svaki maj i najlepšu trku na svetu, našu Somboricu! Kada svaki trkač dođe na festival osmeha i oseća se kao kod kuće. Bliži se... Još manje od 90 dana do 45. čiste lepote! Opet me na trenutak posećuje seta, jer na svojoj polici gledam u pehar iz davne 1992. god. sa 13. somborskog polumaratona. Doduše na 7 km, ali sa 13og! Godine su proletele... Mogla bih pisati još dugo o svim trkama, uspomenama i anegdotama, ali da se vratim na početak...

Iz razmišljanja o Podgorici me je vratila u realnost Arpadova rečenica: ti si verovatno prva Somborka koja je istrčala polumaraton!

Hmm, moguće. Prebiram po glavi. Moguće! Bila je tu i tamo neka žena, ali ne iz mog grada i na kraćim distancama.

Sledeći dan, kada mi se javio Damir Markovic, rasplakala sam se.

Znala sam da nas nas nije bilo puno '90.tih, ali nisam razmišljala o tome da sam prva.

Veliko hvala klubu ARK SOMARATON istraživanju i plaketi!