NIKE - Budapest polumaraton, 04.09.2011.     

Zdravko Mišović

Budimpšta, samo ime dosta toga govori ali mislim da je stvarnost sasvim drugačija. Možda sam se malo zasitio po imenu većih trka a možda sam i malo više kritičan. Kreće mala ali odabrana ekipa, Dragana, Srećko i ja, bilo je mnogo razloga za sreću i uživanje. Posle dužeg vremena vraćam se nekoj trci i testiram svoje tetive, sa mojim ljudima, Srećku i Dragani rođendan i plan za trčanje ličnjaka! Krenuli da uživamo u Peši i expu a ono kao i obično, kasnimo i sve relativno kasno obavljamo. Gužva na granici i lutanje po Budimpešti su učinili svoje da ne izneverimo tradiciju, sebe, nikad i nigde ne stići na vreme J Zbog kasnog dolaska odmah smo otišli u prijavni centar i expo a tamo razočarenje, sve na livadi, startnina paprena a u paketu bukvalno ništa, sunđer i časopis(Distance running), majci trke nigde, kažu štampano 2500 a trkača preko 8000, ko je ovde lud, mnogi bi da je kupe i imaju suvenir ali očito su zakazali generalni sponzor polumaratona i organizator, proizvođač sportske opreme ali nije vredan da se spomene, zaista ovo nisam nigde sreo, video, doživeo... pored dranja za startninu mogli su i novac od prodaje majci da uzmu ono ništa ali i ovo se dešava... expo, smešan jedan proizvođač i ništa više a cene ko u svakoj drugoj radnji, mislim da se trgovci nisu puno najeli hleba. Pored pozdrava s prijateljima iz Srbije, Acom, Mihajlom, Kivijem, Nemanjom... zaista nismo imali puno razloga za duže zadržavanje. Odlazimo do hotela, smeštaj i pravac tržni centar, obilazak radnji, večera i idemo u krevet, bio je ovo naporan dan a sve pokazuje, ukazuje da će se sutra trčati po paklenom vremenu. Ustaje se oko 7h, start je u 10h, treba nešto i jesti, malo voća, bonžita, voda i to je to... Kreće se na start, biće pakleno, sunce prži... Šetnja do starta( 10 min.) i rastajemo se sa Srećkom, idemo na zagrevanje J Ulazimo u startni box, u prvim smo redovima, kreće se... Idemo svoj ritam, možda krećemo prebrzo 4:12, 4:18... staza niz nogu a sunce prži ali nema nazad na muci se poznaju junaci, 10 km(43:30h) mislim, malo brzo... kreće i blago valovit teren, kreću kilometri gde sve počinje biti teško, korak, staza, vreme, protivnici... Okrepne stanice, odlične... 13, 14 km tempo već polako pada na 4:30, tu sam da koliko toliko sve prokomentarišem i držim pod kontrolom... ako je to moguće, tempo i vreme uzimaju svoj danak, padamo na 4:40, nekako prolazi i uzbrdica na 17,5 km i na 20 km... teško to sve ide ali i treniralo se... cilj se odužio, Garmin pokazuje 21,29 km! 1:34:32, vreme novog ličnog rekorda, bravo Dragana! Pronalazeći Srećka, već umorni od vrućine i trke idemo u hotel. Spremanje, odlazak u tržni centar, ručak i lagano polazak kući. Utisci, trka koja ima 8600 trkača svakako jeste ozbiljna ali mislim da može i mora mnogo bolje. Zapadni sindrom, sve naplati a ništa ne daj ili ti malo, je uhvatilo i Budimpeštu a nagrade više nego smešne 300, 200, 150 eura! Bilo je prvenstvo Mađarske u polumaratonu pa zato puno trkača oko 1:10 i ispod, čak njih 8, svaka čast, kao i za koliniju Srba koja je čini mi se nikad nije bila brojnija. Mislim da sam za duži period završim s trčanjem po Budimpešti... dolaze i druge trke, biće ovo duga jesen. Želim vam svima dug, brz i lagan korak!