150000 BERLINSKIH KORAKA

Vladimir Bulaić, ARK Somaraton

Na predlog Draga Boroje iz kluba100maratona , pristajem da napišem tekst o Berlin Maratonu 2021 iz mog ugla kao učesnika, koji startuje iz poslednjeg talasa maratona Blok H i pronalazi se u jednom od slogana maratona #RUNFORJOY.

Priča o Berlin Maratonu počinje kada me izvlače na lutriji maratona u decembru 2020 , čime dobijam pravo da kupim startni broj. Za one koje ne izvuče lutrija moja preporuka je agencija Active Traveling.

U februaru AIR Serbia , prodaje povoljno povratne karte za Berlin, tako da se i tom prilikom osećam kao dobitnik lutrije.

U junu organizatori , potvrdjuju održavanje maratona pod sloganom #RESTARTRUNNING , što podrazumeva i ispunjenje zahteva u vezi Covida 19. Uslovi su vakcinisan nekom vakcinom odobrenom u EU, ili da si preležao koronu, ili da si testiran od strane organizatora ( 40 evra na EXPO maratona). Za ulazak u Nemačku iz Srbije, u vreme maratona , uslov je da si vakcinisan ili retki izuzeci..

Dolazi i taj dan i slećemo na novi berlinski aerodrom Bradenburg , odakle se sjajnim gradskim prevozom upućujemo na stari , sada zatvoren aerodrom Templhof gde je maratonski EXPO i podela startnih paketa. Tamo gužva, ali brzo ide, svi strpljivo čekaju , a i maskota maratona Fridolin Flink nam prilazi i pozdravlja. Naravno slikamo se, treba zaslužiti podignut palac ili srce.

Dobijamo broj , oko ruke plavu narukvicu, čip koji se pertla na patiku, providnu torbu za garderobu ili poncho kupon posle trke, a ko je platio i majcu ili jaknu.. Tu malo čitam magazin maratona u kome je tekst i  o Bekeleu gde se analizira da li će ovog puta biti brži od Kipčogijevog svetskog rekorda postignutog u Berlinu. Inače Kipčogi se nalazi i na jednoj strani finišerske medalje, tako da kada prodjete kroz cilj dobijete Kipčogija. Već je petak popodne i nakon uspešnog smeštaja u omladinskom domu ( zamalo greškom i u Bismarck Zimmer tražeći recepciju) , odlučujem se za šetnju poznatom trgovačkom ulicom Kurfurstendamm, do Velike Zvezde i Bradenburške kapije. I baš u parku Tiergarten kod Grose Stern trčkara nasmejan Bekele sa još jednim likom koga ne prepoznajem ali mu je PB sigurno ispod 02:15 . Malo dalje u ulici 17 juna već se montiraju ogromni led ekrani , ograde, ozvučenje . Kažu da je to i najduži bulevar na svetu.Već se oseća maratonski vikend..  Pažnju mi privlači i figura Bud Spencera ispred istoimenog muzeja i njegov stomačić.

E Bud sa stomačićem ide teže i sporije, mislim na trčanje..ž

Ostaje još i cela subota pre trke, i izmedju toga da odmaram i jedem pastu ili da setam i obilazim atrakcije (sehenswürdigkeiten) grada, odlučujem se za ovo drugo, sto će doprineti da moj broj ukupnih Berlinskih koraka bude preko  150 000 od toga u maratonskom danu preko 60 000. U Deutsche Tehnikmuseum , vidim izložene Puma i Adidas patike iz 1984 koje su imale čip u djonu i na peti pomoću koga su merile broj koraka , distancu.. Kažu da posle  početnog oduševljenja nije bilo prevelikog interesovanja za ovim modelima. Baš sam tog dana obuo Infinity UA koje imaju tu tehnologiju samo sa blututom i koju zbog Garmin sata i ne koristim. Ima svašata da se vidi, pa i Cesna sa Crvenog Trga u Moskvi . Check point Charly , Gendarmenmarkt, Unter Linden , Reichstag,, fotografisanje sa Emilom, Ivanom i Radovanom..Grunewald železnička stanica , prodje subota.

Maratonski dan. Nedelja. Izborni dan takodje što se vidi po kartonskim plakatima okačenim o bandere. Na njima su fotošopirani politički kandidati sa kratkom porukom. Jedna od njih – Crveno kao ljubav. Na livadi ispred Reichstaga pristižu trkači i polako ulaze u svoje blokove za start. Muzika sa razglasa odlična, preovladjuje Disco. Vreme sparno, visoka vlažnost, malo i toplije posebno za nas koji krećemo oko 11. Pre samog starta svaki blok ima svoju koreografiju za zagrevanje.

Mi smo imali da digenemo obe ruke i rasirimo dlanove, pa onda ACHT left ACHT right, pa isto tako i nogama. Nakon toga i konačno start. Miriše zelenilo oko bulevara kojim trčimo , prvih 15km idemo svi ko jedan 6 min po km , nakon čega kreću iskakakanja. Odlična publika duž staze, na okrepama čaj i voda. Pre 25km nema gelova. Možda je trebalo uzeti neki pre trke ili poneti... . Pošto polovinu završavam 15 min sporije od željenog da bi napao svoj PB  , za drugu polovinu biram karnevalski tempo i da završim trku. Do sada sam mislio da Rusi najlepše izgovaraju Vladimirrr, ali su me Nemci oduševili sa njihovim Vladimirrr.

Naime duž trke imate motivatore koji vam pročitaju ime sa startnog broja i onda vas bodre. To jako prija trkačkok sujeti. Vladimirrr vi mahnete rukom a onda čujete Wauuu. Eto kad usporite i ime vam pročitaju...

Gde je 25 km tu je 30, 35, 40 vidi se i Branderbuska kapija, uskoro prolazite kroz nju, gužva , navijanje , komentatori, kamere, i konačno medalja. A na njoj Kipčoge stisao pesnicu, kasnije saznajem Bekele završio treći i pobednik nije oborio svetski rekord.

Idem po poncho, bezalkoholno pivo i na fotografisanje sa medaljom.

Po izlasku iz maratonskog polja , zaboravim da vratim chip sa patike, što me motiviše da sprintam od Hauptbahnhof do Reichstag ispod 5 min po kilometru kako bi ipak uspeo da pomenuti chip vratim i ne ostanem bez 50 evra. To je bio i moj najbrži kilometar napravljen tog dana. Zadovoljan planiram još jedan preostali dan u Berlinu. Maratonsku bitnost pojačava gest vozača autobusa koji van redovne stanice staje i nudi da poveze. Tog dana je za maratonce bio besplatan prevoz.

Sutradan sa medeljom oko vrata u majci We fly Bgd posećujem Olimpijski stadion, Šarlotinu palatu ,Aleksandarplac,East Side Galery ...

Ove godine kako kažu na Berlinskom maratonu je učestvovalo oko 25000 takmičara, 20000 manje nego prethodnih godina zbog situacije.. Učestvovalo je oko 140 nacija i atmosferu, kako na trci tako i u gradu , karakterisao kosmopolitizam i tolerancija. Maraton je održan po 47. put. Sigurno jedan od najvećih maratona koji valja ponavljati.

Prvobitni teskt se dopao i prvom internet portalu za maratonce somaraton.org.rs, tj.  Arpadu Šarkeziju iskusnom maratoncu i osnivaču sajta sa kim sam u istom klubu ARK Somaraton. Pa sam dodao još par rečenica ..


Predrag Škorić - Tribalion - Tara 18.09.2021⁣⁣.

Dobih sinoć par puta pitanje: koji si bio? Prvi, najbolji i jedini!⁣⁣

Koji sam bio u odnosu na ostale učesnike? Ne znam. Nisam ih ni primetio. Celu trku sam se borio samo sa jednim i najvećim protivnikom. Borio sam se sa samim sobom!⁣⁣

Pobedio sam tremu pred trku i strah od nepoznatog. Pobedjen je nedostatak daha na samom startu. Bol u stopalu, stomaku, ledjima. Grčevi u listovima i zadnjoj loži. Početak hipotermije. Blato. 1000m kumulativnog uspona. Ledeno jezero. ⁣

Pobedio sam sebe i svoje dosadašnje limite!⁣⁣

22km trčanja, 35 prepreka, 100m plivanja ⁣!

Ulazak u završnicu, na poslednjih par prepreka i “Tataaaaaaaa” je platilo cenu juče! ⁣

Ispasti šampion i heroj za svoju decu je priznanje koje ne može zameniti nikakva medalja ili pobedničko postolje!⁣⁣

Vredelo je. I sve se isplatilo!⁣⁣

Hvala mojoj porodici na bezrezervnoj podršci i ljubavi ⁣

Hvala svima vama koji ste mi poslali more poruka podrške!⁣⁣

Posebno hvala Danielu i Ivana Šokac što su me izazvali na ovu avanturu (opsovao sam ih 100 puta juče), ali isto tako bili uz mene do samog cilja ⁣

Hvala i drugarima iz Ark Somaraton što su nas primili u ekipu i učinili da se osetimo kao da smo tu 100 godina. Kada si okružen šampionima, ne preostaje ti ništa drugo nego da i sam postaneš šampion!⁣

I kao što već rekoh, kada glava odluči da odustajanje nije opcija, telo će sve učiniti da te dovede do cilja!⁣⁣

Do nekog sledećeg izazova u nadi da će moje iskustvo inspirisati makar jednu osobu da krene u probijanje sopstvenih limita. Ako sam mogao ja, ti možeš 100% !!!⁣


Somaraton predstavlja svoje dame - Margareta Milaković

Pre nešto više od jedanaest godina kada je formalno osnovan Atletsko rekreativni klub ''Somaraton'' počeo je ubrzani razvoj trčanja u gradu Somboru, ali i okolini. Somaraton bio je samo logičan nasatavak trkačke priče koja u gradu postoji decenijama, a prepoznatljiva je najviše po najstarijoj uličnoj trci u našoj državi - Somborskom polumaratonu.

Kako je pre bilo čudno videti nekog kako trči po gradu svakako je bilo daleko čudnije videti neku damu da čini to isto. To je bila prava retkost.

Na svu sreću stvari su se promenile. Društvo kolegama trkačima počele su sve više da prave dame. Vremenom bilo ih je sve više i bile su jako uspešne. Čak šta više danas beležimo više klupskih uspeha kod dama nego kod muških trkača.

Danas je podjednako ženskih i muških trkača. I na to smo posebno ponosni. To je jedna od najvećih pobeda Somaratona. Najlepša slika je svakako start trke Dame trče kada svakog oktobra na startu vidimo više od stotinjak dama kako trče. Setite se pre desetak godina skoro da nije bilo ni jedne na našim ulicama.

Predstavljamo prvu damu koja se učlanila u ARK Somaraton.

 O meni : Zovem se Margareta Milaković.

Rođena sam i živim u Novom Sadu. Diplomirala sam na učiteljskom fakultetu u Somboru i stekla zvanje profesor razredne nastave. Radim u OŠ „Sveti Sava‟u Rumenki. Ponosna sam na svojih (do sada) šest (7. je u toku) generacija učenika.

Tokom školovanja trčala sam i takmičila se na 60 i 100 metara. Nakon završenih studija nastavila sam samostalno (nisu postojali brojni sportsko - rekreativni klubovi) da trčim i vozim bickl, najčešće obalom Kanala DTD.

2001. godine prvi put sam ispešačila 33 km, stazom malog istočnog fruškogorskog maratona. Uključujem se u planinsko trčanje. Svakog narednog proleća „padala‟je po jedna staza fruškogorskog maratona (33 km-3 puta; 57 km; 82, 930 km - 1. mesto u konkurenciji žena, 6. u ukupnom plasmanu; 87 km, 49, 760 km-2 puta).

2007. godine uspešno sam savladala stazu fruškogorskog ultramaratona i postigla po ličnom mišljenju moj najuspešniji sportski rezultat na stazama izdržljivosti (102,750 km, vreme: 20 h i 57 min, plasman 2. mesto u ženskoj konkurenciji (17. u ukupnom plasmanu od 215 učesnika koji su savladali stazu). U međuvremenu, učestvujem na atletskim trkama između 2 i 10 km.

Tražeći informacije o trčanju i trkama nailazim na stranicu www.somaraton.org.rs. Pregledno uređena strana, jasne informacije o predstojećim trkama, zanimljivi kratki izveštaji praćeni fotografijama i pužić tzv. zaštitni znak privukli su moju pažnju. Počinjem redovno da pratim stranicu.

Sticajem okolnosti, 2010. godine prijavljujem se za moj prvi polumaraton, LAGO MAGGIORE (LMHM), u Italiji. Upoznajući se sa pravilima i organizacijom ove trke, uz obavezno lekarsko uverenje, već sama prijava ostavlja utisak ozbiljnosti organizatora i celokupne manifestacije. Uvažavajući navedeni događaj i značaj takmičenja pod imenom kluba, odlučujem da se učlanim u ARK SOMARATON. Obratila sam se Arpadu, čiji se kontakt podaci i danas nalaze na stranici Somaraton. Predusretljivo mi je odgovorio, dao tražene povratne informacije i 18. 9. 2010. postajem član ARK SOMARATONA.

U Novom Sadu te godine nije postojao nijedan atletsko rekreativni klub sa dostupnim obaveštenjem za učlanjenje. Klubovi koji su postojali u drugim gradovima nisu imali uvek ažurirane informacije, niti dostupne kontakt podatke.

6. marta 2011. godine, istrčala sam prvi polumaraton, LAGO MAGGIORE, u Italiji kao članica kluba ARK SOMARATON. Iste godine istrčala sam polumaraton u Somboru, a narednih godina takmičila sam se na kraćim stazama u svom okruženju i istrčala još nekoliko polumaratona u inostranstvu.

Od 2016. godine nisam učestvovala u atletskim trkama, ponovo, sticajem okolnosti posvetila sam se drugim aktivnostima (najviše planinarenju).

Arpad Šarkezi me je podsetio da sam prva, kako on kaže dama, koja je postala član ARK SOMARATONA. Danas ih klub broji svake godine sve više. Podstakao me je da se prisetim značajnih, lepih sportskih događanja i time izazvao motivaciju da se ponovo vidimo na tzv.drumskim stazama.Iako sam 2018. godine savladala 42.202 km, planinsku stazu fruškogorskog istočnog ekstremnog maratona, kombinovanjem trčanja i hodanja, atletski maraton još nije pao. Zahvaljujući Arpadu postavljam cilj za predstojeće godine!