VRELI ĐONOVI, 19.6.2016. - Los Angeles, USA

Zoran Maširević

 Zoran Maširević i Mark Višnjevski (sa medaljom 35. somborskog polumaratona)

Kalifornijsko leto nije baš najpogodnije godišnje doba za postavljanje ličnih rekorda u trčanju. Pogađate i zašto - mnogo je toplo. U nedelju, 19. juna, na ovdašnje "oceve" (Father's Day), jos pre svitanja seo sam u kola i pošao na još jednu trku. Od rekorda, u Vudli parku (Woodley Park) toga dana su se očekivale jedino rekordne temperature. Na rezultatske rekorde malo je ko mislio. Uostalom, leti se ovde uglavnom trče manje trening trke, kako bi se očuvala forma za vrhunac sezone, koji počinje u oktobru nizom od desetak velikih Grand - Prix trka. Sve to kulminira velikom novogodišnjom trkom u centru Los Anđelesa, prvog vikenda u novoj godini.
 
Kao i obicno u organizaciji ABWR (A Better World Running), trčale su se trke na 5 km (223 ucesnika) 10 km (70) i polumaraton (52). Ukupno, oko 350 takmičara na lepoj, ali užarenoj stazi. Mark Višnjevski, suvlasnik i glavni organizator trka ABWR, imao je odmah jednu dobru i jednu lošu vest za sve nas. Dobra vest je bila da ćemo na stazi umesto uobičajene jedne, imati čak tri vodene stanice. Lošu vest smo već znali - na startu je u 7:30 ujutro temperatura iznosila 97 F, što će reći 36 C stepeni.
 
Dilema je bila, da li se uopšte zagrevati, ili samo ući u trku i izdzogirati je uz minimalne napore. Ja sam uhvatio parče hladovine i malo se rastegnuo, tek da ne bude da sam direktno sa parkinga ušao u trku. No, i tih nekoliko istezanja bili su dovoljni da mi orose čelo. Kroz glavu su mi smesta protrčale dve misli, jedna dobra i jedna loša. Uh, dobro je da trčim samo 5 km, bila je prva misao, propraćena drugom, šta meni sve ovo treba? Siguran sam da je ovo pitanje koje je svaki rekreativac, a verovatno i profesionalac, postavio sebi bezbroj puta. Odgovor je uvek isti - trčim zato što hoću, a ne zato što moram. Na kraju krajeva, trčim zato jer postoji ova trka na koju sam danas dobrovoljno došao. Šta više, ne bih je ni za sta na svetu propustio. Ko trči, shvatiće - ko ne trči, bolje da ovo dalje ne čita...
 
Moji "anti-sportski" prijatelji me često pitaju da li ja zaista toliko volim trčanje_Uvek im odgovorim da ja baš nešto i ne volim da trčim, ali mnogo volim kako se osećam posle trčanja. Dakle, postoji neki dublji razlog za svu tu muku, koji nema nikakve veze ni sa rezultatom, ni sa plasmanom, već pre svega sa ličnim izazovom i spremnošću da se na isti odgovori.
 
Na startu se nema kud, već samo napred, prema cilju. Tako je bilo i u nedelju. Poslednje trenutke pred start sam kao i obično posvetio "suspendovanju" mozga tj. svih onih negativnih misli koje svaki trkač dobro poznaje, a koje su gore od svake objektivne teškoće. Celu trasu sam poznavao odlično, jer mi je to bila deveta trka na ovoj stazi, koju baš i ne mogu nazvati svojom omiljenom stazom. Postoje četiri kraća uspona raspoređena u nezgodnoj sekvenci, a cela trka završava prolazom kroz podvožnjak, što podrazumeva strmu nizbrdicu, mračni tunel i kratki bolni uspon pre samog cilja. Prethodni najbolji rezultat na 5 km ovde mi je iznosio 23:50, ostvaren još krajem decembra prošle godine.
 
U trku sam ušao dosta dobro, brzo se pozicionirao i uhvatio svoj standardni dvo-četvrtinski takt koraka i disanja. Da cela stvar bude još teža, postarali su se lokalni požari koji su baš tog vikenda počeli da se šire pustinjskim brdima oko L.A. To je dodatno otežalo borbu za kiseonik. Ipak, bio sam pod utiskom da se svi dobro nosimo pod datim okolnostima. Naravno, svako prema svojim mogućnostima. Bilo je i dirljivih prizora gde su tri generacije iste porodice - deda, otac i sin ili ćerka zajedno trčali istu trku. Uostalom, bila je to praznična nedelja.
 
Moj prolaz na markeru 1. milje (ovde je sve u miljama, jardima, stopama), je bio vise nego solidan (7:10). Tu sam se malo okuražio i zaboravio na sunce koje je počelo gadno da peče. Na okretištu sam takođe imao svoj, do tada najbrži prolaz na ovoj stazi. Tu sam već bio u blagoj neverici, jer ako nešto teško podnosim, to je vrućina. No, nastavio sam u istom tempu, trudeći se da do kraja utišam svaki unutrašnji dijalog. Znao sam da ako prođem poslednji uspon u svom prirodnom ritmu disanja i ne uđem u agoniju "furnjanja," imaću možda i šansu za dobar rezultat. Kad sam pregurao i to i izbio na završni potez od 500 m, vise nisam gledao u štopericu. U glavi mi je samo bubnjao topot vrelih đonova pomešan sa blago zadimljenim vazduhom, koji je u tom trenutku dostizao 40 C. Uocio sam dva, delimično dezorijentisana klinca, koja su se zalepila za mene, dahćući mi za vrat. Pokazao sam im rukom, da ukoliko trče na plasman, sad je trenutak da me prođu, jer je cilj već sasvim blizu. Jedan me prolazi, drugi se nećka... Napokon stižemo do mračnog podvožnjaka. Silaz, tunel, uspon... Završni trzaj... Bol... Poslednjih 10 m... A onda blaženstvo koje samo prolazak kroz cilj može da donese. Upravo sam završio svoju 68. trku na 5 km za nepune dve godine, koliko se aktivno bavim trčanjem.
 
Primam svoju "učesničku" medalju ne hajući ni za rezultat, ni za plasman. Posle nekoliko trenutaka saznajem da sam u generalnom plasmanu stigao 12. od 223 takmičara, u vremenu 23:10. Popravio sam svoj najbolji rezultat na ovoj stazi za celih 40 sekundi, istrčavši u vreloj kalifornijskoj rerni tek dvadesetak sekundi sporije od ličnog rekorda. No, u tom trenutku jedino o čemu sam mogao da mislim je bila voda... Ili, bilo šta hladno i tečno...
 
Imao sam još toliko snage da Marku i njegovoj devojci Mišel, sa kojom već petu sezonu uspešno vodi ABWR, poklonim dve medalje sa jubilarnog 35. somborskog polumaratona iz 2014. godine. Sećate se, to su one sa grbom Sombora na poleđini. Dobio sam ih od svog prijatelja Vinka Jankovića, sa zadatkom da se pojave na nekoj kalifornijskoj trci.
 
Najvredniji rezultat dana ostvaren je upravo u mojoj trci. 16-godišnji blizanci Timoti i Patrik Vels su zauzeli prvo i drugo mesto, istčavši 16:29 i 17:32 - impresivno!
 
Rezultati:
 
 
Najveći podvig dana ostvarila je veteranka Lien Louden, istrčavši svoj jubilarni 100. polumaraton:
 
 
Idemo dalje...

Kula - Long Bič, 15.06.2016.

Zoran Maširević

Vidim da je 8. Asics Trka prijateljstva u Kuli imala izuzetno visok kvalitet ove godine. Ovi Kenijci na 10 km su išli na nivou 30 minuta, što je za uličnu trku zastrašujući rezultat! Olivera trčala odlično, uzela žensko zlato... Somborski pobednik Dajević takodje dobar, ali to je bilo dovoljno tek za 14. mesto.

Somborci, vaši klupski drugovi u potpunosti opravdali očekivanja. Vidim da su Mirko i Djuka ušli skoro poravnati u cilj kao 27. i 28. Pri tom Djuka uzeo zlato u kategoriji (M 50-59), a Mirko, ako se ne varam stigao drugi u svojoj (M 40-49). Laza išao ispod 40:00, a Tijana dobrim rezultatom potvrdila visoku formu.

Na 5 km takodje odlična vremena, pogotovu prva petorica. Pobednik somborske Trke zadovoljstva - Becskei, ovde tek 8. Gledam tabelu do kraja, pa potencijalno tražim sebe. Ja bih po trenutnoj formi i rezultatima u kulskoj trci (5 km) bio negde izmedju 40 - 50. mesta, što nije loše u ovakvoj konkurenciji od 199 trkača. A u starosnoj kategoriji bih po svoj prilici bio u samom vrhu.

I nas u Kaliforniji ponekad iznenade vremenske (ne)prilike. Na trening trci koju sam trčao u subotu 11. juna u Long Biču dočekali nas oblaci. Mi se ponadali kišici, kad ono udari neki vetar sa okeana i u sekundi podiže pesak na plaži. Nije bilo baš prijatno za trčanje, što se donekle vidi i na ovim mutnim fotkama. Ali, u tome je lepota sportskog izazova.

Ja sam istrčao solidno, stigavši na cilj kao 4. od 59 učesnika, u vremenu 23:18. Trčalo se još i 10 km, 15 km, polumaraton, a jedna entuzijastkinja (Karen Wester) je istrčala puni maraton!

Najvredniji rezultat dana je istrčala 32-godišnja Gillian Mintier pobedivši u polumaratonu sa 1:25:40. To je izuzetan rezultat, ostvaren pod dosta teškim uslovima. Ja je znam od ranije, a pošto su sve trke (5K, 10K, 15K, polumaraton) startovale istovremeno, ja sam planirao da se zalepim za nju kao "pejsera," računajući da će ona u početku ići nekih 4:15 - 4:20 po kilometru, što bi mene direktno gurnulo na ivicu ličnog rekorda (22:49). Ali, gospođica Mintier je nagazila od samog starta, peglajući već prvi kilometar ispod 4:00. Time je svima stavila do znanja da će tog dana na stazi postojati samo jedna gazdarica. Onda je udario i taj vetar i oduvao i mene i rekord... A njoj svaka čast, istrčala je polumaraton držeći prosek od 4:07 po kilometru. U Somboru bi ove godine sa tim rezultatom uzela žensku bronzu. 

Sve to možete videti na linku sa rezultatima i fotkama:

 http://www.abetterworldrunning.com/#!spring-dash-results-61116-lb/c22ph

U nedelju 19. juna trčim prazničnu trku (Father's Day), u istoj organizaciji (A Better World Running), ali sa malo više učesnika. To će biti na jednoj lepoj stazi koja prolazi izmedju jezera i golf terena, u parku Woodley na periferiji L.A.

U Kaliforniji upravo počinje dugo toplo leto. U nedelju se očekuje oko 40 stepeni na stazi. Od danas sam na strogom režimu rehidracije - litar crnog, litar vode. Proverena metoda, poznatija po imenu - bevanda.

Pozdrav,


LA Galaxy 5K & Cozmo Family Run Fun

Kratak izveštaj sa 4. godišnje trke najtrofejnijeg američkog fudbalskog kluba - LA GALAXY. Dobrotvorna fondacija kluba LA GALAXY je pre četiri godine inaugurisala ovu trku i udenula je u gusti kalendar rekreativnog trčanja u Los Anđelesu, gde se svakog vikenda održava 10-15 sličnih trka.
Ova naša trka je sasvim lepo zaživela, rastući iz godine u godinu. Ove godine smo sa preko 600 prijavljenih takmičara i zvanično prerasli iz male trke (do 500 takmičara), u trku srednje veličine (500-1,500). 
Sam događaj se odigrava u dva dela. Prvo se trči glavna trka (5 km), a zatim dečija trka (500 m), koju predvodi klupska maskota, popularni COZMO. 
Baš kao vaša Trka zadovoljstva i ova naša ima pre svega revijalno - zabavni karakter, u cilju propagiranja rekreativnog trčanja i naravno, fudbala. U tom smislu, najveći broj učesnika dolazi upravo iz omladinskih selekcija lokalnih fudbalskih klubova iz L.A i okoline. Rezultati su u drugom planu, barem za sada.
Kao i ranijih godina, staza je bila trasirana unutar sportskog kompleksa LA GALAXY, uz jednu zanimljivu dopunu. Ove godine smo trčali ne samo pored sportskih objekata, već bukvalno kroz sportske objekte. Tako je trka počela i završila unutar glavnog stadiona, a trčalo se još i kroz atletski stadion (jedan krug tartan stazom), kroz enterijer biciklističkog velodroma (jedan krug) i kroz kompleks teniskih terena američkog teniskog saveza, na kojima su svojevremeno prve teniske korake napravile slavne sestre Vilijams.
Ja sam, kao član LA GALAXY fondacije bio malo više okupiran organizacionim obavezama nego samim trčanjem, ali odradio sam pošteno i taj takmičarski deo, osvojivši 61. mesto u konkurenciji 519 (mahom mnogo mladjih takmičara), u vremenu 21:49. Doduše, neću ovaj rezultat upisati sebi kao lični rekord, jer je staza bila kraća za nekih 300 m. No, to je najmanje važno. Mnogo lepše je bilo videti prvotimce LA GALAXY (Gordon, Steres, Larenowitz, Garcia) kako na cilju pozdravljaju oduševljene klince koji završavaju trku, škljocajući selfije sa svojim fudbalskim idolima.
 
Rezultati i fotografije:
 
Video klip LA Galaxy 5K:
 
COZMO i ja (Instagram):
 
Članice LA GALAXY STAR SQUAD i ja (Instagram):
 
Što se tiče mojih daljih planova, ja ću ovog leta istrčati najmanje 8 manjih (5km) trka u organizaciji ABWR (A Better World Running)  fondacije, koja organizuje trke (5K, 10K, 15K, polumaraton) svakog vikenda, rotirajući ih na pet atraktivnih lokacija duž pacifičke obale. Do ovog trenutka već sam registrovan za trke koje slede 11. 19. 25. juna, 4. 10. 17. jula, 6. 7. avgusta. Ako ste zainteresovani, sve informacije, rezultate i fotografije sa ovih trka možete pratiti na sajtu:
 
 
Inače, trkačka sezona u južnoj Kaliforniji kulminira tokom jeseni, kad se jedna za drugom redjaju velike Grand-Prix trke sa po nekoliko hiljada učesnika. To su posebni doživljaji i kojima ću vam više pisati kad dođe vreme.
 
Srdačan sportski pozdrav iz L.A.
 
Zoran Maširević